Prikaz „Afoteke 2“ – Nenad Tadić: Vječiti crv sumnje

Almanah aforističara "Afoteka 2"(grupa autora: “Afoteka 2“, Paraćin, 2013)

Almanah aforističara AFOTEKA 2, koji su priredili satiričari iz Srbije Vladica Milenković, Goran Radosavljević i Miodrag Stošić, u najvećem dijelu fokusiran je na ono što u svijetu (polu)siromašnih najviše zaokuplja pažnju – na hljeb nasušni i ljubav, tj. na „goli život“.

Naravno, čitalac naleti povremeno i na politiku, ili ona na njega, tek da se još jednom potvrdi da živimo u vremenu u kome „svako može sa svakim“.

MIROSLAV SREDANOVIĆ u tri aforizma bavi se temama na koje, nažalost, više niko ne obraća pažnju. Sem policije. Sva tri puta aforističar gađa „u glavu“:

* Kriminalac je nedostupan policiji. Isključio je telefon.
* Ne obrađujemo zemlju. Čuvamo netaknutu prirodu.
* Nije se sva mladost iselila u inostranstvo. Neko mora i ovde da se drogira.

ŽIVOJIN DENČIĆ priča o naravima i posebenim podjelama.

* Najveći poduhvat budala je što su naveli pametne da popuštaju.
* Sve nam je nadohvat ruke, ali mi nećemo da idemo tako daleko.

Sudar sa politikom KOSTA PAVLOVIĆ ovjekovječio je fotografski. Vođe ili atentatori – vječita srpska dilema.

* Atentatori biraju predsednike onako – odoka.
* Na mestima gde je slika Velikog vođe zid teže diše.

PEKO LALIČIĆ još živi u vremenu tranzicije koje je preživjelo sve reforme i prema kome revolucije izgledaju kao obični incidenti.

* Mala preduzeća su dobra. Lako se gase.
* Kad mi tata primi penziju, zamolim ga za neki dinar – da dam unucima za burek.

SLOBODAN M. STEFANOVIĆ ima jednu vaspitnu i jednu obrazovnu poruku:

* Ne tucite svoju decu, ona će vam vraćati dugove.
* Samo kod prostitutki primanja ne zavise od položaja.

JOVAN KRAGUJEVIĆ zalaže se za drastične mjere, koje ga ne bi kandidovale za domaćeg ministra finansija.

* Sa pokerom smo završili – ostao nam je još ruski rulet.
* Ekshumirali smo prošlost da bismo sahranili budućnost.

VASIL TOLEVSKI ne štedi ni sebe niti bilo kakve autoritete. Usput, daje i životnu lekciju „jezičarima“.

* Ako je svaka vlast data od Boga, onda je Bog naš najveći neprijatelj.
* Hrabar satiričar vešto koristi jezik. Liže tanjire!
* Mi bismo i dalje koristili glave. Ali nema više zidova.

Kako apsurd postaje svakodnevica (i zašto) najbolje objašnjava PERICA JOKIĆ.

* Prije nego što pođe kući odgovorni direktor provjeri da li je zatvorio sve pogone i da li je ugasio firmu.
* Svaki policajac mora da bude opremljen pendrekom, lisicima i pištoljem. Nikad se ne zna šta stranka želi.
* Nije mi vjerna. Često odlazi svom mužu.

LENČE STOIMENOVA piše o dva dna – ljudskom i socijalnom:

* Toliko maski ima da mu je teško da među njima pronađe sopstveno lice.
* Najdublje dno do koga čovek može da dopre jeste dno kontejnera.

MOMIR STANISAVLjEVIĆ osvrće se na jedina dva preostala srpska brenda – vođu i zaštićenog svjedoka.

* Slici na zidu nije potrebno kandilo da bi neki u nju gledali kao u ikonu.
* On je zaštićeni svedok. Ostale možete da pobijete.

ALEKSANDAR KRŽAVAC i MILAN BUTRIĆ – TANKEŠ ne odustaju od ideologije i religije, kao opijuma za narod.

* Svi ljudski organi su biološki, osim mozga koji je ideološki. (Kržavac)
* Toliko je malih bogova da Boga više niko i ne spominje. (Butrić)

DIMITAR I. VILAZORSKI i GORAN RADOSAVLjEVIĆ ostaju vjerni ženskim autoritetima.

* Usta ne smem otvoriti pred ženom. Ona me hrani. (Vilazorski)
* Besmisleno je klonirati žene. Sve su iste. (Radosavljević)

Almanah AFOTEKA 2 sadrži i antologijski aforizam ALEKSANDRA PAVIĆA, koji bi komotno mogao da bude citiran u uvodu knjige – „Crv sumnje nikada ne gladuje“.

DINKO OSMANČEVIĆ lamentira nad dvije promašene investicije – čovjeku i zemlji.

* Šestog dana Bog je stvorio čovjeka. Svakome se desi loš dan!
* U Bosni i Hrecegovini postoje četiri istine: srpska istina, hrvatska istina, bošnjačka istina. I istina.

DEANA SAILOVIĆ osjeća se nesigurnom u svijetu u kome ništa nije onako kako izgleda.

* Kad se dvoumim, kažem nešto treće.
* Telefoni su nam gluvi. Zato zidovi imaju uši.

Dokle ide naša najponosnija osobina – inat lijepo objašnjava VLADICA MILENKOVIĆ:

* Mi ne znamo za poraz. Nećemo ni da čujemo za njega.

DALIBORKA ŠIŠMANOVIĆ – KEPČIJA ne vjeruje u ljubav i medije. Ima i dobre razloge.

* Idealan smo par. On je meni prvi, a ja njemu posljednja.
* Dnevna štampa je puna laži. Ponekad sumnjam da je i datum tačan.

O dva najveća problema savremenog Balkanca – praznom stomaku i EU – lucidno piše BRATISLAV KOSTADINOV:

* Nekada su ljudi gledali u nebo očekujući leteće tanjire. Sada se nadaju punim.
* Spala knjiga na dva slova – EU.

PAVICA JOVANOVIĆ – VELjOVIĆ nema iluzija o tome da je svijet – muški. Lament nad ženama glasi:

* Uspeh se ne postiže skrštenih ruku. Ali ni nogu.
* Džabe mi je što sam lepa, zgodna i poželjana – kad sam pametna.

JELENA VUČINIĆ pripada generaciji koja nema kompleksa, ali ni iluzija.

* Sa tupima samo oštro.
* Kako idu godine sve više ličim na svoj frižider. Zujim u prazno.

NATAŠA GJORGJIJOSKA precizno portretiše ljudsku prirodu:

* U svakom čoveku čuči po jedan ljudožder. Jede ga iznutra.

O Srbima i privatizaciji mogli bi da se napišu tomovi eseja, a NIKOLA ŽIVKOVIĆ to radi u dvije lucidne misli:

* U Francuskoj revoluciji odrubljena je glava vođi, a u srpskoj celom narodu.
* Mali lopovluk se zove krađa, a veliki – tender.

AFOTEKA 2 spravljena je za najširi krug čitalaca. To je skup vrcavih, duhovitih, oporih, mudrih i (najčešće) pesimističkih misli o svijetu u kome živimo. Osim navedenih aforizama, u almanahu je još niz izbrušenih rečenica koje nagone na smijeh sa zadrškom. Aforizam uvijek ohrabri blagotvornom satirom ili jakom metaforom. To je put iz dosjetke u legendu. Prijatno. I… vidimo se u aforizmu.

Nenad Tadić,
Bijeljina

Nenad Tadić (1960), novinar i urednik u Novinskoj agenciji SRNA, komentator. Piše dramske komade, pozorišnu, filmsku i književnu kritiku.

Izvor: KUA „Artija“

Овај унос је објављен под Књиге и означен са , , , , . Забележите сталну везу.