Žikišon 2013: Priča, mesto broj 3

ŽikišonPredstavljamo priču „Umjetnik je prisutan“ Ranka Rajkovića iz Podgorice (Crna Gora), na temu „Kultura i umetnost“, koja je osvojila treće mesto u konkurenciji satirično-humorističnih priča na konkursu „Živojin Pavlović Žikišon 2013“ u organizaciji Književno-umetničke asocijacije „Artija“ i Satirične pozornice „Žikišon“:

UMJETNIK JE PRISUTAN

Šetajući se kvartom pored stare željezničke stanice na fasadi jedne oronule ali još uvijek lijepe zgrade ugledao je neobičan plakat. Tekst bijaše ispisan kaligrafskim slovima koje je načeo zub vremena, ne onog stvarno proteklog, već na umjetnički način dočaranog vremena, vremena koje je prohujalo ali još uvijek pokreće uspomene. Bogato iscrtana slova s jedne strane osvajala je precizno iscrtana paučina. S druge strane uz slova su se verale jedre, zelene puzavice. Neka od slova bijahu polomljena ali ne toliko da bi im lomovi ugrozili prepoznatljivost. Mogla su se čitati lakše i tečnije nego njihovi tek odštampani grafički pandani. Zgrada je bila u sličnom stanju kao i tekst s tim što je na pročelju građevine pisalo da je podignuta prije više od 100 godina, a tekst iako mu je nedostajao datum očigledno je bio napisan, odnosno iscrtan koliko juče. Najavljivao je događaj koji će početi večeras. Obaveštenje na fasadi i sama zgrada bili su u tihom saglasju. Predati sjetnim uspomenama disali su istim, umjetničkim dahom.

„U ovoj zgradi stvara umjetnik”, pisalo je na plakatu, „Njegovo djelo duboko je zašlo u 21. vijek. Prije nego se na zidu zgrade postavi ploča o umjetnikovom prisustvu, umjetnik će dodijeliti zgradi ulogu umjetničkog objekta. Tokom trajanja performansa – Prvo umjetnost, potom spomenici unaprijediće se svijest i o umjetničkom djelu koje čini umjetnika umjetnikom i o umjetniku koji djelo čini umjetničkim. Večeras od ponoći zgrada počinje svoj umjetnički život. Onoga trenutka kada u njoj vjera u umjetnost padne ispod 51% performans će biti okončan.”

Plakat je pročitao nekoliko puta.

Suočen sa višeznačnom umjetnošću i simbolima čiji smisao nije mogao dokučiti počeo se raspitivati o zgradi, plakatu, performansu i umjetniku. Odgovore je tražio u umjetničkim udruženjima, u fondovima za kulturu i umjetnost, prelistavao kataloge samostalnih i grupnih izložbi, pisao likovnim kritičarima i redakcijama leksikona domaćih umjetnika… Ni traga zgradi, umjetniku, performansu… U međuvremenu redovno je obilazio umjetničko poprište. Nadao se da će na zatvaranju performansa imati više sreće nego na otvaranju koje je ispratio iz mraka uzalud iščekujući da se nešto desi.

Kako je misterija uzimala maha odlučio se da dublje zagrebe po ambijentu i biću umjetnosti koja mu je golicala maštu. Otišao je u katastar interesujući se ko je upisan kao vlasnik zgrade i u kakvim je relacijama sa nevidljivim umjetnikom i njegovim projektom. Saznao je da je vlasničke papire odavno prekrila paučina, da su vlasnikov grob osvojile puzavice, a njegovi se nasledni redovi pogubili po dalekim kontinentima. U tužnoj stvarnosti ukazali su mu i na jednu svijetlu tačku. Nepoznati dobrotvor održavao je umjetničke potencijale zgrade koliko toliko još uvijek živim. Na žalost sva je prilika da će zbog nezainteresovanosti sredine za savremenu umjetnost, postojećem objektu uskoro promijeniti namjenu, rekoše u katastru.

Umjetnički doživljaj koji ga je tokom jedne popodnevne šetnje pored stare željezničke stanice uveo u sferu moderne umjetnosti davao mu je nadu da će se zgrada, umjetnik i performans ipak izboriti za svoje mjesto u našoj zapuštenoj i zanemarenoj kulturi. U toj iluziji živio je sve dok ga prilikom jednog od redovnih, opet popodnevnih obilazaka, nije sačekao uništen plakat. Zgrada je očigledno izgubila vjeru u umjetnost. Svoje sumnje želio je provjeriti u katastru.

Prostori koji se ne uspiju upodobiti s društveno-kulturnim potrebama i umjetničkim nasleđem biće lišeni svake zakonske zaštite, pisalo je u dokumentu koji je dobio iz katastra.

Da vjera u umjetnost nije pala ispod 51%, da umjetnost nijesu pobijedili procenti, na mjestu stare zgrade ne bi se gradio kancelarijsko-stambeni prostor. Ako je kulturi za utjehu, na zaštitnoj ogradi oko buduće sedmospratnice osvanuo je novi plakat u vidu fotografije na velikom metalnom platnu. Vizuelno je najavljivao spomen ploču na fasadi buduće građevine, ploču koja će podsjećati na umjetnikovo prisustvo u staroj zgradi.

Upravo taj novi plakat bacio ga je u još veću dilemu. Nikako da shvati da li je performans Prvo umjetnost, potom spomenici propao ili uspio.

Ranko Rajković

Овај унос је објављен под Жикишон 2013, Приче и означен са , , , , . Забележите сталну везу.