Jedan pogled na susrete satiričara u Bijeljini

Bojan Bogdanović„Festival Humora i satire“ održan po osmi put u biblioteci „Filip Višnjić“ pred više od 400 posjetilaca, ukazao je na neka interesantna dešavanja na domaćoj književnoj, ili tačnije rečeno – satiričnoj sceni, nesvojstvena za prostor ex Jugoslavije.

Dvodnevni praznik duha koji Bijeljinu nepozivo uctava na kartu satiričnih centara, odmah uz bok beogradskog Satirafesta, u prvi plan je izbacio publiku, brojnu kao na turbo koncertima i koncentrisanu kao na dobitnom listiću binga. Floskula o velikim gradovima kao velikim konzumentima kulturnog proizvoda, pala je u Bijeljini već nakon prvog posjetioca koji u ogromnoj sali biblioteke „Filip Višnjić“ nije mogao naći mjesto za sjedenje.

U drugom planu, uslovno rečeno, bili su oni iz „prvog plana“ politike u neizbježnom, za njih rezervisanom prvom redu, stoički podnoseći packe i ubode našpanovanih aforističara, koji su tukli po devijacijama i lopovlucima – iz svih oružja: epigramom, satiričnom pjesmom, aforizmom…! Trideset, što majstora što velemajstora kratke forme, za koju je Foht rekao da nema sretnijeg i čvršćeg spoja književnosti i filozofije, smjenjivali su se nepuna dva sata na pozornici koju su ustoličili Lec, Vib, Radović, Crnčević, Baljak…

Četiri stotine oduševljenih posjetilaca, reagujući na pravim mjestima i na pravi način, burno su pozdravljali inventivne „driblere duha“ (Baljak), tako da je biblioteka povremeno ličila na atmosferu cirkuske šatre. Važan kulturni obol dali su i mediji, te je nekoliko tv ekipa pratilo cijelu manifestaciju.

Ono što ipak postaje indikativno za „malu“ Bijeljinu jeste nevjerovatan broj prodanih knjiga učesnika festivala. Ako je autor ovog teksta za samo par minuta „utopio“ sedam svojih knjiga po cijeni od 10 dm, onda je, logikom malih brojeva, Bijeljina postala bogatija za oko stotinjak djela satirične provenijencije.

Paralelno sa iščitavanjem nove satirične produkcije, promovisana je i knjiga „Dobro jutro, kolumno“ koja predstavlja zbornik radova učesnika prošlogodišnjeg, 7. Festivala humora i satire, čiji autor prof Grujo Lero je ujedno i „glavni i jedini krivac“ svih urnebesnih dešavanja o kojima je riječ.

Jedan je Lero, a “Svaki grad uz naše more morao bi imati Lera…“ Nema takvih, ni u ravnici ni uz more, jer ga je, nakon dolaska iz Visokog, punim srcem prigrlila Bijeljina. Osim što je sve organizovao, vodio konferansu, čitao svoje (odlične) aforizme, razvozio i dočekivao učesnike, upoznavao sa gradom, plaćao neplanirane ručkove i večere iz svog džepa, satiričare iz Rumunije umalo nagovorio da se vrate u „majčicu otadžbinu“, neumorno zasmijavao sve redom (meni poklonio flašu kućne šljivke, iako ovaj tekst vrijedi dvije), i na kraju pratio na stanicu – a sve to uz ogroman osmijeh i nezaobilazan „tirolski šeširić“ na glavi.

Čoveka koji se zove Grujo a ponaša se kao Lero, možete shvatiti samo lično i samo prijateljski, jer od takve je japije pravljen.

I zato hoću da kažem u ime svojih prijatelja satiričara: – HVALA i Gruji i Leri i Filipu Višnjiću i nevjerovatnoj publici i onom smijehu i ozarenim licima slušalaca i satiričara!

Hvala Bijeljini na dobrom uhu i toplom dočeku! Vidimo se, akobogda, i iduće godine, na istom mjestu ali u većem broju!

Uzdravlje,
Bojan Bogdanović,
prijatelj i saučesnik ujdurme profesora Gruja Lera

Овај унос је објављен под Нешто више и означен са , , , . Забележите сталну везу.