Opesmenjavanje #30 [Miladin Berić]

LAKAT

imali smo zastavu
a zastava tijelo
crvenkasto
plavo
i na kraju bijelo

taj komadić srca
prošao golgotu
ne gubivši boju
nikad
ni za jotu

(…bili takvi ljudi
bio takav vakat
smjeli smo pred svima
presaviti lakat…)

ko zna šta je ušlo
u nas nekog mraka
strahom odbojismo
boje sa barjaka…

lažni Šćepan Mali
sav naoko drven
s naše je zastave
obrisao crven

imasmo i more
(ili nam se snilo)
s morem u sjećanje
ode plavetnilo

zalud se sad vođa
po prsima busa
kad nam je zastava
na jarbolu kusa

možda se vijori
možda jeste cijela
al’ je na po koplja
i sto posto bijela

(…došli takvi ljudi
doš’o takav vakat
osta u sjećanju
presavijen lakat…)

© Miladin Berić

Овај унос је објављен под Песме и означен са , , , . Забележите сталну везу.