Sa crnogorske trpeze #42

BAKŠIŠ

Sa crnogorske trpeze - priče

Bio je vreo ljetnji dan. Jedva dočekah da zauzmem neki slobodan sto u bašti gradske kafane i naručim hladno pivo. Kada se konačno spustih u plastičnu stolicu, lupih o sto prekriven kariranim plavo-žutim stolnjakom i viknuh:

– Nikšićko, hladno!

Konobar klimnu glavom i izgubi se u unutrašnjosti kafane. Zurio sam u širom otvorena vrata objekta, nestrpljivo očekujući spasonosnu tečnost. Konobar se konačno pojavi, sa punim ofingerom pića, na visoko uzdignutoj ruci, priđe i otvori mi zamagljenu flašu. Odmah izvadih novčanik, tražeći da platim:

– Šezdeset centi! – reče, gužvajući račun.

Iz novčanika istresoh euro, pružih mu i rekoh da je u redu, bez kusura. Momak uze novac, zahvali se i pođe ka susjednom stolu da podijeli ostatak naručenog pića. Prvu čašu iskapih na eks. Nasipajući drugu, počeh razmišljati da bih mogao naručiti još jednu turu. Zavirih u novčanik, ali u njemu pronađoh samo dvadeset centi… Tek tada se sjetih da sam usput neplanirano platio neke račune i nasuo gorivo u auto… Da nijesam ostavio bakšiš konobaru, imao bih tačno za još jedno pivo. Ovako, ništa…

– Ma, nema veze, pomislih, napravio sam dobro djelo, častio čovjeka. Ljudi pamte…

Dok sam ispijao zadnje kapi iz žute flaše, sakupljajući ih kao lijek, nad mojim stolom se nadvi sjenka i začuh već poznat glas konobara:

– Gospodine, mogu li da naplatim, stiže mi smjena pa…

– Ovdje se tura pića plaća u dvije rate? – upitah cinično.

– Hmmm, ne…

– Pazite, rekoh, nije problem što ste zaboravili da sam vam platio, ali je zabrinjavajuće to što ste zaboravili da sam vas još i častio! I to, prije samo dvadesetak minuta… Zaboravio sam šta mi je odgovorio. Valjda:

– Ko te je tjerao bu…!

Darko Drljević

Urednik rubrike: Veljko Rajković
Ilustracija: Darko Drljević

pero

Proizvedeno u Crnoj Gori
Uvoznik za Srbiju © Žikišon ®
Овај унос је објављен под Приче и означен са , , , , . Забележите сталну везу.