Rezultati konkursa za nagradu „Dr Eso Sadiković“

Objavljeni su rezultati konkursa za književnu nagradu „Dr Eso Sadiković“, koji je organizovala Fondacija „Dr Eso Sadiković“:

1. nagrada – Lamija Begagić, za priču „Jedan život u dva školska časa“
2. nagrada – Marko Gregur, za priču „Dudek je na vrijeme sišao s vlaka“
3. nagrada – Omer Ibrahimagić, za priču „Vrijeme trešanja“

Obrazloženje žirija za nagradu Dr. Esad Sadiković, Prijedor 2010.

Na ovogodišnji konkurs za književnu nagradu „Dr. Esad Sadiković“, kojom čuvamo sjećanje na izuzetnog ljekara i čovjeka, ali i sjećanje na sve žrtve stradale tokom rata u prijedorskim logorima Vojske Republike Srpske, pristiglo je znatno više priča nego prošle godine kada je nagrada ustanovljena, i znatno više dobrih priča. To znači da nagrada dobija na ugledu ne samo u BiH već i u zemljama regije. Zboga toga je odgovornost žirija i organizatora bila puno veća, a kada se ima u vidu simbolički smisao nagrade ta odgovornost bi i u etičkom i u kulturološkom i u svakom drugom smislu morala biti maksimalna. Uvjereni smo da će organizatori ove nagrade, jedinstvene u BiH a i u čitavoj regiji, znati i moći dalje jačati njen ugled.

Odluka organizatora da u propozicijama za nagradu naglasi humorni karakter priča uslovila je karakteristike proze prispjele na ovogodišnji konkurs. To uglavnom jesu priče koje imaju dozu humora, a neke od njih, prije svega ona prvonagrađena, i humor najviših vrijednosti. To nije eskplicitni humor vica, šale i dosjetke, nije ni jezik otvorene ironije, ni satirički pogled na stvarnost, već humor iznutra, iz egzistencijalne pozicije lika koji skida jednu po jednu masku sa automatizirane stvarnosti, sa naše tranzicijske svakodnevnice lažnog patrijarhalnog morala, prevertirane religioznosti i reinstaliranja muškocentrične kulturne norme, te ideologijske maske biološkog i socijalnog zajedništva etnije što su ih, u društvenoj, kulturnoj i egzistencijalnoj pustinji, nametnule političke i druge elite. Na koncu, to je humorni glas marginalca, govor nekoga ko iz egzistencije, getoizirane dobno, socijalno i kulturološki, gleda stvarnost, a onda sa društvenog plana spušta svoj demaskirajući pogled na vlastitu porodicu i životno okruženje, da bi se pred našim očima demaskirale priče na osnovu kojih vladajuća ideološka norma gradi predstave o kolektivnom i individualnom idenitetu.

Žiri u sastavu Marko Vešović, Amir Brka i Enver Kazaz jednoglasno je odlučio da treću nagradu dodijeli priči Vrijeme trešanja, drugu nagradu priči Dudek je na vrijeme sišao s vlaka i prvu nagradu priči Jedan život u dva školska časa.

Trećenagrađena priča donosi humor vezan za karakterne osobine likova. U centru pažnje je brak Bosanke i Slovenca, a priča je vezana za socijalističku Jugoslaviju i jednu bosansku varošicu u njoj. To je kazivanje, narodskim jezikom rečeno, o mužu papučaru i supruzi koja na različite načine iskorištava njegovu ljubav. Muž papupčar se pri tom svakodnevno transformira. Na poslu on je ugledni ljekar koga sredina cijeni i poštuje, a u kući pred manipulativnom suprugom ličnost bez svojstava nesposobna da uvidi karikaturalnost svoje pozicije. U ovom kazivanju osjećamo toplinu one Bosne koje više nema.

U priči koja je dobila drugu nagradu intertekstualno se priziva u humornu igru čuvena serija Gruntovčani i njen glavni protagonist Dudek, lakomislen i naivan, koji će ipak ranije (tj. na vrijeme sići s vlaka kojim je trebao trbuhom za kruhom otići na rad u Njemačku) nego protagonist naše priče privučen lažnim obećanjem svog šogora. Humornom pogledu u ovoj priči izložen je karakter manipultora i prevaranta, sebičnjaka koji ne preza od najbezočnije prevare da bi na njoj zaradio kakav-takav novac. Priča hvata socijalnu dramu glavnog junaka, koji u susjednoj tranzicijskoj Hrvatskoj ostaje bez posla, a onda ga šogor manipulira sve vrijeme, da bi prisvojio njegove nadnice zarađene u Njemačkoj na teškom poslu građevinara. Humornom pogledu je, dakle, izložen jedan karakter, da bi se iz te perspektive razvio kritički pogled na društveno i moralno stanje sadašnjeg trenutka, ali i onog stida karakterističnog za duboko moralne ljude koji se stide reći lopovu i prevarantu da jest lopov i prevarant, na koncu onog stida što ga osjeća pošteni pred tuđim nepoštenjem koje se neprestano šepuri na društvenoj sceni.

Prvonagrađena priča spaja melaholiju i ironijski stav u poetičkom obzorju nove osjećajnosti, nastale upravo u našem vremenu, u vrsnoj stilskoj realizaciji i vanredno dobrom organiziranju mozaičnog sižea. U tom spoju melanholije i ironije izrasta onaj kultivirani humor koji kod čitatelja budi saosjećanje sa junacima od kojih je svaki na različit način uskraćen unutar društvene hijerarhije. Ta saosjećajna dimenzija humora inovativni je doprinos ove priče ovadašnjoj književnosti. Nju, u formi završnog pismenog rada na kraju osmogodišnjeg školovanja, pripovijeda dječak iz geta, zeničkog naselja Jalija, prezrivim nadimcima žigosan od sredine. Njegov pogled, u pismenom radu Jedan život u dva školska časa, prozrijeva i oca, i mamu, i djeda, i nanu, i sredinu, i društvene odnose, i prijateljicu Lanu, pa se glas socijalno i kulturno marginaliziranog otkriva kao proces skidanja maski sa neprozirne porodične i društvene stvarnosti. Sve je u toj priči lirski melanholično, i sve je humorno saosjećajno. Jedan blagi pogled dječaka gurnutog u geto otkriva nam, gotovo kunderijanski, stvari u njihovoj višestrukoj zasnovanosti i donosi humor kao božanski bljesak, kao vrhunsku narativnu inteligenciju što poput rendgen zraka osvjetljava ljudsku egzistenciju u rasponu od gorkog do smiješnog, od molskog do humornog, da bi budeći saosjećanje u čitatelju nužno proizveo katarktički učinak.

Овај унос је објављен под Конкурси и означен са , , , . Забележите сталну везу.