Raspričavanje #3 [Goran Kljajić]

NAJBOLJI SMO

Niko nam nije ravan.

U svemu smo najbolji.

Najveći smo junaci, najbolji smo borci, najtalentovaniji smo narod na svijetu, najviši smo ljudi, najljepše su nam žene, zemlja nam je prekrasna, polja prebogata, planine predivne, rijeke premodre, jezera biserna.

Duša nam je premekana, saosjećanja imamo za svakoga, stranca namjernika dočekujemo k’o rođenog brata.

Ljubav nam je ogromna, volimo svakog, a naročito onog najbeznačajnijeg.

Trudimo se na svakom polju.

Do časti i poštenja nam je najviše stalo, preziremo sebičnost, tvrdičluk i pohlepu. Ne poznajemo zavist, zlobu, oholost, tvrdoglavost, zaslijepljenost, licemerje, udvorištvo, podaništvo.

Mržnja nas nikad nije dotakla.

Obdareni smo širinom duše, praštamo i najrđavije postupke, ne zlopamtimo, volimo neprijatelje svoje.

Idemo uzdignuta čela, pravo, ničega se ne bojimo.

Laž preziremo!

Sramežljivost, skromnost, skrušenost i pobožnost uporno stavljamo u prvi plan.

Dane provodimo u dubokoj kontemplaciji.

Nerad, dokoličarstvo i lijenost smatramo najgorim porocima. (Koji, istina, kod nas ne postoje.)

Duhovno je jedino što nas okupira, a tjelesno smatramo samo za nužno i ograničavamo ga na najmanju moguću mjeru.

Prepuni smo ljudi briljantnog uma, stvaralačke snage i vrcavog duha.

Naši su dometi vrhunski, naša su dostignuća epohalna, naše je stvaralaštvo nedostižno.

Istorija nam je prebogata. Sve što smo uradili odlučivalo je sudbinu svijeta.

Ako svijet nismo stvorili, a mi smo ga pokrenuli s mrtve tačke, i čak doveli do sadašnjeg savršenstva.

U pitanjima nauke, naši su stručnjaci postavili fundamentalne istine i monumentalne teorije. Dekoraciju smo, drugarski, prepustili drugima.

Naši umjetnici su neprevaziđeni i osnivači su svih najznačajnijih pravaca. Sve što su drugi stvorili samo je plagijat naših stvaralaca.

Teologija nam je posebno draga oblast. Svi dokazi o postojanju Boga potiču od nas, a većina Božijih ukazanja desila se na našim prostorima.

Svi sveci i apostoli našeg su porijekla.

Nije potrebno isticati da i Bog vuče porijeklo odavde.

U filozofiji nam nema premca. Sve velike filozofske škole imale su naše mislioce za rodonačelnike. Sva suštinska pitanja filozofije riješena su kod nas još dok su drugi bili u povojima civilizacije.

(Ne treba, naravno, isticati: Civilizaciju smo stvorili mi. Točak istorije je kormilo kojim upravljaju naše ruke.)

Kad smo mi prisutni drugi ne govore o muzici. Naše su glasovne mogućnosti neuporedivo najveće, naši su kompozitori daleko najbolji, a naši virtuozi na pojedinačnim instrumentima prevazilaze svojim kvalitetom čitave orkestre drugih.

Mi nemamo mana.

Naš je jezik neuporedivo najljepši, a njegove mogućnosti neuporedivo najveće. Podrazumjeva se da nam je fond riječi veći nego kod svih drugih jezika zajedno.

Pri svemu tome nismo neodmjereni.

Uzeli smo za sebe samo prvo mjesto i pijedestal izabranih a sve ostalo smo prepustili drugima.

Nismo neumjereni, to je to.

© Goran Kljajić

__________
Priča „Najbolji smo“ je objavljena u autorskoj knjizi Gorana Kljajića: „Najbolji smo“ (Tale, Banja Luka, 2004). [Goran Kljajić]
Овај унос је објављен под Приче и означен са , , . Забележите сталну везу.